-Dvije godine sam imala samo jednu zelju,jednu, jedinuIimala sam jedan san,i nadala sam se samo jednoj stvari...Da se moja mama vrati kuci zdrava,i da bude sve kao prije!
-Ali to se nije desilo...BOG je nasao neko pravo da mi je uzme!!!Da mi ne ispuni jedinu zelju,da mi srusi snove i uzme nadu...
Ii ja se sada pitam,cime sam to zasluzila???
-Dok su moje prijateljice plakale zbog momaka,ja sam plakala zbog tragedije koja mi se desila!Sve bi dala da su mi najveci problemi bili u skloli!!!Ali nisu...Sve tinejdzerke su se svadjale sa svojom mamom,dok sam ja bila pored svoje u bolnici.Zivjela za dan kada ce se ona vratiti kuci,meni i mom bratu!!!Do kasno sam ostajala budna mastajuci o danu kada ce ona doci,i kada ce sve biti kao prije!Htijela sam da budemo samo tata,mama,brat i ja. Znam da zvucim poput neke petogodisnje curice ali to je bio moj san! Nisam trazila princa na bijelom konju vec LIJEK protiv leukemije,protiv najvece nesrece koju sam dozivjela u svojih 15 godina!
-Uskoro je mama otisla u Njemacku...Mislila sam da ce tada fkt sve biti uredu,i da ce kada se vrati sve biti po starom!I napokon vratila se.Niko na ovom svijetu nije bio sretniji od mene.Umjesto da sam izlazila sa drugaricama ja sam visila na Hematologiji...htijela sam da budem pored moje mame!!!
-Tada sam mislila da je stvarno kraj!Da je nocna mora napokon prestala... Ali je u stvari tek pocela!!!Kada sam ocekivala da se vrati kuci,dosao je tata,ali SAM!Bio je tuzan...znala sam da nesto nije u redu!“Mama je umrla Edna...“
-Govorili su da ako budem vjerovala,da ce sve biti uredu!Ja sam vjerovala,ali stvarno jesam...Ali to nije,i nece vratiti moju mamu. I sada razmisljam...“Godine ce prolazit,i ja cu se mozda oporaviti ali necu zaboraviti ono sto ne mogu popraviti.“ .